kako latice na cvetu

dok se ne osuse stoje?

zajedno se rode,tako i zive.

kako uskladjeno traju

zajednicki sate broje

isto tako umiru,postaju suve i sive.

jedno ih sunce greje

ista ih svetlost mami.

kako su veselo rasirene.

kako se nocu odjednom u pupoljak stvore

i tako do jutra zive u tami.

a sve tako skladno,bez reci u miru.

kako ptice,stotine njih u jatu

lete ka nekom cilju pa nijedna drugoj ne okalja lice

vec lete skladno, bez reci u miru.

nije njima bitno koja je zadnja,a koja prva

a toliko ja prostranstvo plavo,nebeska ravnica

bitno je da svaka svakoj ledja cuva i tako sklope jato pravo

pa sve budu kao jedna ptica

a sve tako skladno, bez reci u miru.

bokiii nastavice se